Iz tih pobuda već 1881. godine na školi u Vinkovcima on prakticira funkcionalnu školu s nastavom u prirodi. Za te dane sam profesor kaže: "... ni jedna slika ne može dočarati i točno objasniti ono, što priroda sama objašnjava." Tako su po njegovoj inicijativi uspostavljeni modeli tzv. "Đačkih izletničkih družbi", što je uvelike odgovaralo budućim skautskim družbama.

Drugi koraci skauta
Vjekoslav Maštrović
Križevci 1933.
stranica 35. -40.

Početak širenja skautizma kod nas ne počimlje od godine organiziranja našeg saveza, niti od godine, kad je prve čete osnovao začetnik skautizma Englez sir Robert Baden Powell, nego uzgajanje i širenje ideja, pod kojim danas razumijevamo skautizam, kod nas se vrši od početka rada Mate Mudrinića kao srednjoškolskog profesora. Prije svega životopis Mudrinića: Rodio se g. 1855. u Vinkovcima (napomena uređivača teksta Igora Miklavčića u 2020. u Novoj Gradišci). Svršivši srednju školu u Karlovcu odlazi u Beč, gdje svrši sveučilište. Izabrao je filozofski fakultet, kako bi se mogao što bolje približiti i posvetiti mladeži. Postaje profesorom prirodopisa (i učitelja gimnastike), jer ga je priroda od najranijih godina uvijek vabila svojom ljepotom i tajnama. Po sebi upoznaje, da je najbolji odgoj za dječaka, odgoj u prirodi. Ali baš tada najmanje su škole davale pažnju odgoju u prirodi. već kao sveučilišni đak stvara odluku, da će on odgojiti svoje učenike drukčije – u prirodi!
Godine 1881. dolazi kao suplement u Vinkovce, i od te godine počinje njegov rad na odgoju mladeži na načelima "skautizma", koji još tada nije bio pokrenut u Engleskoj. Poslije nastavlja započeti rad u Petrinji i Zagrebu. Tada se počeo skautizam u zapadnoj Evropi silno širiti. Hrvatska vlada u Zagrebu šalje Mudrinića u Njemačku da prouči skautizam. Taj put samo je njegova načela potkrijepio, a metode odgoja učvrstio i proširio. Vrativši se organizira g. 1910. prve čete hrvatskih skauta pod imenom "Hrvatske đačke izletne družbe", a g. 1914. napiše knjižicu "Rukovođ za đačke izletne družbe", prema, kako sam veli "scoutskom sustavu". Mudrinićeve skautske družbe bile su za vrijeme svjetskog rata vrlo korisne, jer su vršile razne službe (bolničarsku, poštarsku, željezničarsku i t. d.). Time su prvi hrvatski skauti činili velika dobra djela.

Poslije rata Mudrinić posve po strani promatra razvijanje skautizma kod nas. Počeo je pisati svoje uspomene za hrvatske skaute, ali ih nije dovršio. 2. kolovoza 1932. godine zaklapa zauvijek svoje blage oči u 76 godini života, a da nije doživio pravog priznanja za svoj zaslužni rad . . ."
Svi skauti oko vatre ozbiljno slušahu vođu, koji izvadi jedan broj našeg skautskog glasnika, te nastavi:
Da potkrijepim moje riječi, pročitat ću neke odlomke iz uspomena Mate Mudrinića iz kojih se vidi, da su ga skautska načela vodila, kad nije bilo "Pathfindera", skauta, izvidnika i sličnih omladinskih organizacija, u kojima je nastavnik mogao proučavati svoje učenike iz neposredne blizine i uspješno utjecati na njihov naučni, fizički i moralni odgoj, ali sam ja već onda u duši osjećao, da se obuka, barem u prirodnim naukama, može održati samo u prirodi, a ne u školskoj sobi, ne samo iz higijenskih razloga, nego i zbog nauke same, jer nijedna slika ne može dočarati i točno objasniti ono, što priroda sama sobom objašnjava –"
Koliko se danas vrti tumačenje skautizma oko točke skautskog zavjeta, koja velim da skaut pomaže bližnjeg, ako treba pomoći. Naš Mudrinić naglasuje: - "Svaki od mojih mladića osjećao se pozvanim da pomaže druga u nevolji." Mudrinić vidi veliku korist i blagodat u odgoju u prirodi. pošto smo gradska djeca, idemo u školu ili smo namješteni, to moramo strpljivo čekati praznike da idemo na tabore u prirodu, jedino bismo mogli ići češće a izlete, i to nedjeljom. Čujmo Mudrinića, gdje veli, u čemu je vrijednost izleta: "- Na svakom koraku ima sijaset incidenata, koji pružaju prilike profesoru, da upozna svakoga svog učenika i obratno: da svaki đak upozna svog profesora. Je li mladić preskočio grabu, ili ju je obišao, kod prijelaza preko živice, je li čuvao svoje hlače ili tuđi plot, uopće sve što je vidio ili čuo, na sve je morao reagirati prema svojoj spretnosti i duševnoj sposobnosti. Za kratko vrijeme sva se družba u dušu upoznaje, pa ne treba biti bogzna kakav psiholog, da prepoznaš laskavca od ozbiljnog promatrača, da razlikuješ nesimpatičnog ulizicu od ozbiljnog slušača i da otkriješ lažljivca, možda bezazlenog, ali s mnogo fantazije. To je ona neocjenjiva korist, koju ovakovi izleti donose za upravljanje s dječakovim razvitkom." –
Desetak godina kasnije do toga također dolazi osnivač skautizma Robert Baden Powel. Po tome svemu, što smo dosad rekli, možemo s ponosom podvući, da se skautizam, pod imenom izletničkih družba, koji od 1910. g. to ime i službeno dobivaju, kod nas razvio prije, nego u Engleskoj. Ovo je skupocjena zasluga prof. Mudrinića!
Svršetkom rata Mudrinićeve družbe nestaju, a stao se dosta brzo širiti engleski skautizam. G. 1921. bude osnovan u Beogradu "Savez Izvidnika i Planinki". …

Istražio:

Igor Miklavčić Lija, pred.

2019.

(povratak)